Menu

Home Recenzije Far Cry 2 Recenzija
Game HR - game servers & hosting solution
Far Cry 2 Recenzija

Far Cry 2; nasljednik popularne igre Far Cry. Što nam donosi novoga, saznajte u recenziji! Vrsta igre: FPS (pucačina u prvom licu).

 

 

Prošlo je dosta vremena od izlaska Far Cry-a (posjetimo se, izašao je 2004. g.). Nastavak je već bio najavljivan no i više puta odgađan. Far Cry je objavio Crytek (i proslavio se tom igrom) dok su prava na izradu njegovog sljedbenika pripala Ubisoft Montrealu. Ovaj nastavak je nadmašio sva očekivanja te se na samom početku proslavio. 

 

Naravno, dosta je toga promjenjeno u novom nastavku pa je i upitno dali se uopće može nazvati nastavkom. Radnja se u ovom nastavku sa tropskog otočja seli u Afriku.

 

Radnja ukratko; glavni lik je plaćenik koji, po nalogu svog poslodavca, dolazi na Afrički kontinent gdje se vodi rat između UFLL-a i APR-a. Njegov zadatak je da eliminira Šakala koji dijeli oružje zaraćenim stranama. Drugim riječima, on je kriv za Građanski rat između dvaju zaraćenih strana. Šakal se skriva te je njegova lokacija poznata samo rijetkima, a ima i dobre veze tako da ćete se dobro namučiti da dođete do njega. U igri ste zaraženi malarijom te prelazeći underground misije dobivate prijeko potrebne lijekove za liječenje.

 

Na samom početku morate birati lika. Imate 9 likova na izboru, no to ne utječe na igru! Ostalih 8 likova ćete kasnije upoznati kao svoje prijatelje. Pri loadanju igre imate samo nekoliko kratkih tekstova, bez kratih video isječaka. Sama igra započinje vašim dolaskom na mjesto radnje. U početko su vozite u taxiu do mjesta radnje (slično kao u COD-u) te putem saznajete neke osnovne informacije koje će vam olakšati shvaćanje igre. 

 

 

Kao što su i obećali, ova igra ima puno "slobode". Ne morate pratiti određenu stazu da bi došli do cilja i ne vrti se sve oko misija. Najvažnije stvari za prelaženje igre su 33 glavna questa te gore navedeni underground questovi kojima dobivate lijekove da nebi umrli od malarije, no tu su još i takozvani side questovi, dodatni zadatci koje obavljate za svoje prijatelje i tako oslobađate nova oružja, te naposlijetku, assassination questovi kojima dobivate zaradu, reputaciju i oružja. No ipak, sloboda u igri nije potpuna jer, dok recimo obavljate galvni zadatak, nemožete istovremeno obavljati neki side quest za zaradu ili oružja, dok recimo možete istodobno obavljati nekoliko dodatnih questova.

 

U ovoj igri novac ne vrijedi ništa, pa ćete umjesto novca koristiti dijamante. Rijetki su pa ih nećete imati na bacanje, a čak će vam dijamanti zarađeni obavljanjem zadataka činiti malo za sve vaše potrebe. Stoga vam igra omogućava da sami pronalazite dijamante skrivene diljem mape. Po mapi je razbacana 271 kutija dijamanata. Na mini-mapi ćete odrediti točan broj dijamanata u vašoj blizini, a imate i detektor - uređaj koji počne blinkati kad ste u blizini, a što se više priblićavate, brže blinka, a kad dođete dovoljno blizu i gledate u točnom smjeru, uređaj će svijetliti. Naravno, ovo će vam se u početku činiti dosta teško, no priviknut ćete se. To će vas često dovoditi i u razne opasnosti.   

 

 

Jedna od glavnih vrlina igre je i raznolikost pristupa! Misije su dovoljno različite i zanimljive da jednostavno nemogu dosaditi. Stealth pristup je poprilično dobro razrađen.

 

U igri imate i 12 prijatelja. Prvih 8 upoznajete na početku (likovi za birati, ne uključujući vašega) kao što sam i naveo, dok ostale upoznajete kasnije, i kao što sam već naveo, oni vam daju zadatke. Najkorisnija, u igri, će vam biti dva prijatelja, od kojih vam jedan daje dodatne opcije pri ispunjavanju glavnih zadataka, a drugi će vam priskočiti u pomoć tu i tamo ukoliko zaglavite u misiji. Vaši prijatelji mogu i umrijeti, ukoliko vi to dopustite, te s njima odlaze i njihovi zadatci.

 

Kao što sam već naveo, radnja se odvija u Africi. Mapa je velika nekih 50 četvornih kilometara pa će vam tu i tamo zatrebati prijevoz. Sve je povezano cestama a biranje načina prijevoza ostaje na vama. GPS uređaji u autu će vam olakšati pronalazak lokacije. Prednost takvog otvorenog svijeta je i to što neprijatelju možete prići na sve načine; šuljajući se iza objekata, kroz grmlje itd. a naposljetku možete i samo izletjeti pred neprijatelja, što ne preporučam. Neprijatelji će biti raspoređeni po cijeloj lokaciji (kampu) kojeg napadate i trebat ćete ih što tiše, brže i efikasnije ukloniti da ne stignu ispalit signalnu raketu jer ćete tako podići uzbunu i jako si otežati misiju. Kad osvojite neki kamp, to će biti vaša baza i tamo ćete moći dolaziti opskrbiti vaše zalihe.

 

Ubisoft je izvrsno dočarao Afriku u ovoj igri sa odlično modeliranim okolišem te detaljno dorađenim ugođajem i atmosferom. Igra je bogata zvukovima prašume te raznim efektima (kao vjetar i vatra). Tu je i prisutnost životinja i izmjena dana i noći te vremenskih prilika. Složit ćete se da Crysis ipak ima nešto bolju grafiku, no ova je igra bolje optimizirana i manje zahtjevna. Na salbijim DX10 grafičkama susretat ćete se sa padom FPS-ova.

 

Reći ću nešto i o prijevozu. Igra nudi veliki broj vrsta prijevoza, no gotovo da i nema većih razlika između vozila, a i svi auti voze podjednakom brzinom. Svi brodovi mogu podnijeti jednaka oštećenja, a tu je i nedostatak osječaja brzine te nedostatak kamere iz trećeg lica (kao u Crysisu), no pošto je ovo FPS igra, više nemožemo od vožnje ni iščekivati.

 

 

 

 

 

Naravno, kako je ovo FPS igra, velika je pažnja posvećena oružju. Broj oružja je nevjerojatan, od mačete i pištolja pa do strojnica i snajpera, a tu su i tri nadogradnje; broj streljiva, preciznost te pouzdanost, koja je relativna novost. Igra ima toliko detalja, tako da vam se oružje može tokom igre i zaglaviti što ovisi o njegovoj očuvanosti. Ne postoji nikakav indikator očuvanosti oružja pa ćete njegovu pouzdanost morati procijeniti prema oštećenjima, tj. stanju oružja. Oružje koje neprijatelji ispuste je najčešće nepouzano jer je staro i korišteno, pa je pametnije se upustiti u kupnju novog, ukoliko imate dovoljno dijamanata. Zvukovi su kod oružja fenomenalni. No nije sve savršeno. Tu postoje i razni bugovi, a jedan od njih je to što ćete, kad ciljate snajperom, imati savršenu mirnoću ruke i nišan vam se neće tresti. Nekima će to odgovarati, no ukoliko ste ljubitelj realnih igara, to vam svakako neće ići u prilog.

 

Igra ima i Multiplayer, no kao i kod prethodnok nastavka, Singleplayer je na prvom mjestu dok je multiplayer u sjeni. Singleplayer će vas toliko zabaviti da ćete jednostavno i zaboraviti na drugu opciju ove igre - multiplayer. Multiplayer ima podršku za 16 igrača te standardne modove: Deathmach, Team Deatmach, CTD (koji se od CTF razlikuje po tome što D znaći Diamond). Valja dati pozornost editoru koji dolazi sa igrom i omogućava vam jednostavnu izradu novih multiplayer mapa.

 


Za zvuk ove igre imam samo pohvale. Već sam spomenuo da je zvuk oružja izvrstan, a Ubisoft Montreal nas jeoduševio i izvrsnom pozadinskom glazbom i sinkronizacijom.

 

Navest ćemo još neke nedostatke ove igre. Svi odmah pomisle da je velika mapa vrlina, no kad budete morali putovati s jednog kraja mape na drugi, promjenit ćete mišljenje. Mislite "imam auto", no putem ćete naletati na kampove neprijatelja i opet gubiti na vrijeme na njihovu eliminaciju, a pozornost će vam oduzimati i sakupljanje dijamanata.

 

Tu je i nedostatak naginjanja tipkama Q i E s kojim se susrečete u gotovo svakoj pucačini. Nedostaje i malee udarac. Nije to nešto strašno, no doći ćete u situacije kada će vam i to zatrebat pa ćete se pitati zašto toga nema.

 

Atmosfera igre je uglavnom dobra, no nedostaje osjećaj da se stvarno nalazite unutar građanskog rata. Neprijatelji će uglavnom napadati vas, tako da je borba između UFLL-a i APR-a uglavnom sredstvo za vođenje priče.

 

Tu su i gluposti kod neprijatelja. Oni su sami po sebi destruktivni, ali ponekad idu do tolike granice da to graniči sa glupošću. Nije rijetkost da sami otrče ili padnu u vodu a, zna se, neznaju plivati. Također neće biti rijetkost da vozač krene prije no što su se svi ukrcali pa će mnogi neprijatelji na tome izgubit glavu. Poprilično su kratkovidni, a kad ih gađate iz daljine, umjesto da spašavaju živu glavu, oni će stojati na otvorenom terenu i razmišljati odakle pucnjevi dolaze. Neki će te stvari smatrati vrlinama jer će im biti zabavne (da ne kažem smiješne).

 

Kao i svaka druga igra, nažalost, i ova igra ima nekoliko bugova. Jedan, koji je vrijedan spomena, pojavit će se kad konfiguirate kontrole po svojoj volji (što će većina napraviti jer su defaultne pomalo glupe). Kada budete koristili machine gun sa kontrolama namještenim po vlastitoj volji, događat će vam se da se jednostavno nećete moći odreći tog machine guna jer neće postojati tipke s kojom ga možete otpustiti. Preostaje vam da kontrole vratite na defaultne i nadate se da će sve biti po normalnom, a ukoliko ni to ne pomogne, preostaje vam load. Napomenimo, igra nema Autosave opciju pa preporučam da često spremate igru.

 

 

I na kraju, zaključak. Ova igra, kao ni svaka druga, nije savršena, ali mogu je bez problema svrstat među bolje igre, a isto tako i među najbolje FPS-ove. Igra ima pregršt vrlina, tako da je onih nekoliko mana i bugova neće srozati. Ako ste ljubitelji FPS-ova, iskreno vam preporučujem ovu igru i vjerujem da će vas satim zabavljati.

 

 

Razmjena banera


  Mobilne Igre - Igre za mobitel - Besplatan download igrica za mobilne telefone - Igrice za mob - MobilneIgre.net   Larvitar.hr - prodaja igrica     seminarski radovi  
Copyright © 2009 Svijet igra | Sva prava pridržana